Preuzeto od Magne sa CroChopperCustom foruma:
Početak bajkerske supkulture potrebno je
razumjeti u duhu vremena i prostora njenog nastanka. To je bilo vrijeme
krajem II. svjetskog rata, vrijeme nastanka atomske bombe i grupne
psihoze u SAD. Kad su se vratili kući, mnogi su pojedinci ustanovili da
dom nije ono što su očekivali. Vratili su se u kožnim jaknama i sa
trofejima, puni energije, adrenalina i željni akcije. Domovina im to
nije nudila, kod kuće su na njih čekale temeljne američke vrijednosti,
porodica i karijera. Mnogi od njih to nisu mogli progutati. Kalifornija
je uvijek bila magnet za kojekakve ljude, pa i za mlade veterane II.
svjetskog rata. Neki od njih stvorili su novi život na cesti, među
Harley Davidson i Indian motorima. Njihovo vrijeme je protjecalo u
vožnjama motorima, radu, pijančevanju i tučama. Mladići su se grupirali
u garažama i zajedno se vozili po gradu. Bajkerska supkultura ugledala
je svijetlo dana, bajkeri su bili rođeni. Takve grupe ubrzo su stvorile
svoja imena: Boozefigters, P.O.B.O.B. (Pissed off Bastards of
Bloomington), Market Street Commandos...
Bajkeri su
»terorizirali« kalifornijske gradove u anonimnosti dvije godine.
Priređivali su divlje zabave, tukli se, razbijali lokale i slično.
Buntovnici su američku i svjetsku javnost upozorili na sebe i zauvijek
izronili iz anonimnosti, kad su na tri dana preuzeli vlast u malom
gradu u Kaliforniji. Američka motociklistička unija (AMA) je 1947
godine u Hollisteru, gradiću sa sedam policajaca, organizirala
motociklističke utrke. Bajkeri su došli u grad 4. srpnja, u zoru. Do
večeri ih se skupilo preko 4000. Počelo je 40-satno teroriziranje
stanovništva. Bajkeri su pijančevali, tukli se i pišali po ulicama. Sa
motorima su se vozili po barovima i restoranima, jurili kroz crvena
svijetla na semaforima i priređivali vlastite utrke ulicama grada.
Tisuće pivskih boca pobacali su kroz prozore hotela, barova i
restorana. Policija je uhapsila jednog člana P.O.B.O.B., što je bajkere
razljutilo. Zahtijevali su od policije da ga puste. Ovakav zahtjev
policija je odbacila. Ljuti bajkeri pojačali su ludovanje gradom.
Gradska policija zvala je u pomoć California Highway Patrol, koji su u
grad poslali 40 policajaca i bajkerima zaprijetili masovnom upotrebom
suzavca. Na taj način uspjelo im je 6. srpnja najuriti bajkere iz
grada. Rezultat 40-satnog ludovanja je bilo skoro 100 uhićenja bajkera
i 50 povrijeđenih osoba. Hollister je postao dio povijesti.
Dva
mjeseca kasnije, 3. rujna, više od 6000 bajkera ponovilo je priču u
Riversidu u Californiji. AMA i California Highway Patrol su taj vikend
sponzorirali prvenstvo SAD u utrkama na 50 i 100 milja. Pijani bajkeri
ponovo su organizirali svoje utrke gradskim ulicama.
Osamnaesterogodišnja Gloria Bigness bila je prva smrtna žrtva tog
ludovanja. AMA je takve grupe imenovala kao bande (gangs) i prognala ih
iz Unije zbog bacanja ljage na sport. Dan neovisnosti godine 1948, bio
je sličan. U subotu i nedjelju, nekih 2000 bajkera i 3500 pješaka
preuzelo je vlast u glavnoj ulici u Riversidu u Kaliforniji. U
ludovanju je poginula jedna osoba. Šerif Riversida, Carl F. Rayburn
buntovne bajkere etiketirao je kao »outlaw« (razbojničke, otpisane)
bajkere i naveo, da je potrebno znati razliku između njih i ostalih.
AMA
je zapisala u svojim novinama, da 99 % njihovih članova poštuje zakone
i da postoji samo 1 % neprimernih bajkera. Outlaw klubovi (tako ih još
i danas zovu u SAD) htjeli su se i po vanjštini razlikovati od ostalih.
Rođene su trodijelne boje i nastalo je dijeljenje na MC (Motorcycle
Club) i RC (Riders Club, kod nas MK).
Pogrešno bi bilo
misliti, da je bajkerska supkultura isključivo produkt SAD. U Engleskoj
je u vrijeme uspona rock 'n' rolla nastala specifična motociklistička
supkultura tako zvana Caffe Racer supkultura. Njezina značajnost su
bili klubovi, Caffei, u kojima su se poslije napornog rada u tvornicama
okupljali rokeri. Noći su proživljavali slušajući rock 'n' roll,
ludujući motociklima gradskim ulicama i zbijajući tučnjave sa
suparnicima. Scena je polako potonula krajem šezdesetih, kad je
engleska motociklistička industrija počela gubiti svjetski primat, u
vrijeme kad je Hollywood sa filmovima »The Wild One« i »Easy Rider«
probudio zanimanje za bajkerstvo širom planete.
Ideja
bajkerstva počela se u bivši Jugoslaviji rađati s prikazivanjem filma
»Easy Rider«. Realnih mogućnosti nije bilo, mogućnost nabavke motocikla
bila je minimalna. To je bilo vrijeme, kad su rijetki mogli imati
motocikl istočnoeuropske proizvodnje, a o produktima zapada moglo se
samo sanjati. Do prvih pokušaja organizacije bajkerske supkulture došlo
je u 70-im godinama, u vrijeme filma Mad Max, ali do prave prilike
došlo je tek u vrijeme promjene sistema. Osnivači prvih klubova bili su
ljudi sa dužom motociklističkom prošlošću, neki od njih već su bili
aktivni u zvaničnim klubovima stare države. Tako su npr. krajem godine
1991 neki bivši članovi moto kluba Maribor formirali Bears of Slovenija
MC. Inače, prvi bajkerski klub u Sloveniji, formiran je godine 1989 u
Žiriju – Rolling Bones MC.
Početak bajkerske supkulture potrebno je
razumjeti u duhu vremena i prostora njenog nastanka. To je bilo vrijeme
krajem II. svjetskog rata, vrijeme nastanka atomske bombe i grupne
psihoze u SAD. Kad su se vratili kući, mnogi su pojedinci ustanovili da
dom nije ono što su očekivali. Vratili su se u kožnim jaknama i sa
trofejima, puni energije, adrenalina i željni akcije. Domovina im to
nije nudila, kod kuće su na njih čekale temeljne američke vrijednosti,
porodica i karijera. Mnogi od njih to nisu mogli progutati. Kalifornija
je uvijek bila magnet za kojekakve ljude, pa i za mlade veterane II.
svjetskog rata. Neki od njih stvorili su novi život na cesti, među
Harley Davidson i Indian motorima. Njihovo vrijeme je protjecalo u
vožnjama motorima, radu, pijančevanju i tučama. Mladići su se grupirali
u garažama i zajedno se vozili po gradu. Bajkerska supkultura ugledala
je svijetlo dana, bajkeri su bili rođeni. Takve grupe ubrzo su stvorile
svoja imena: Boozefigters, P.O.B.O.B. (Pissed off Bastards of
Bloomington), Market Street Commandos...
Bajkeri su
»terorizirali« kalifornijske gradove u anonimnosti dvije godine.
Priređivali su divlje zabave, tukli se, razbijali lokale i slično.
Buntovnici su američku i svjetsku javnost upozorili na sebe i zauvijek
izronili iz anonimnosti, kad su na tri dana preuzeli vlast u malom
gradu u Kaliforniji. Američka motociklistička unija (AMA) je 1947
godine u Hollisteru, gradiću sa sedam policajaca, organizirala
motociklističke utrke. Bajkeri su došli u grad 4. srpnja, u zoru. Do
večeri ih se skupilo preko 4000. Počelo je 40-satno teroriziranje
stanovništva. Bajkeri su pijančevali, tukli se i pišali po ulicama. Sa
motorima su se vozili po barovima i restoranima, jurili kroz crvena
svijetla na semaforima i priređivali vlastite utrke ulicama grada.
Tisuće pivskih boca pobacali su kroz prozore hotela, barova i
restorana. Policija je uhapsila jednog člana P.O.B.O.B., što je bajkere
razljutilo. Zahtijevali su od policije da ga puste. Ovakav zahtjev
policija je odbacila. Ljuti bajkeri pojačali su ludovanje gradom.
Gradska policija zvala je u pomoć California Highway Patrol, koji su u
grad poslali 40 policajaca i bajkerima zaprijetili masovnom upotrebom
suzavca. Na taj način uspjelo im je 6. srpnja najuriti bajkere iz
grada. Rezultat 40-satnog ludovanja je bilo skoro 100 uhićenja bajkera
i 50 povrijeđenih osoba. Hollister je postao dio povijesti.
Dva
mjeseca kasnije, 3. rujna, više od 6000 bajkera ponovilo je priču u
Riversidu u Californiji. AMA i California Highway Patrol su taj vikend
sponzorirali prvenstvo SAD u utrkama na 50 i 100 milja. Pijani bajkeri
ponovo su organizirali svoje utrke gradskim ulicama.
Osamnaesterogodišnja Gloria Bigness bila je prva smrtna žrtva tog
ludovanja. AMA je takve grupe imenovala kao bande (gangs) i prognala ih
iz Unije zbog bacanja ljage na sport. Dan neovisnosti godine 1948, bio
je sličan. U subotu i nedjelju, nekih 2000 bajkera i 3500 pješaka
preuzelo je vlast u glavnoj ulici u Riversidu u Kaliforniji. U
ludovanju je poginula jedna osoba. Šerif Riversida, Carl F. Rayburn
buntovne bajkere etiketirao je kao »outlaw« (razbojničke, otpisane)
bajkere i naveo, da je potrebno znati razliku između njih i ostalih.
AMA
je zapisala u svojim novinama, da 99 % njihovih članova poštuje zakone
i da postoji samo 1 % neprimernih bajkera. Outlaw klubovi (tako ih još
i danas zovu u SAD) htjeli su se i po vanjštini razlikovati od ostalih.
Rođene su trodijelne boje i nastalo je dijeljenje na MC (Motorcycle
Club) i RC (Riders Club, kod nas MK).
Pogrešno bi bilo
misliti, da je bajkerska supkultura isključivo produkt SAD. U Engleskoj
je u vrijeme uspona rock 'n' rolla nastala specifična motociklistička
supkultura tako zvana Caffe Racer supkultura. Njezina značajnost su
bili klubovi, Caffei, u kojima su se poslije napornog rada u tvornicama
okupljali rokeri. Noći su proživljavali slušajući rock 'n' roll,
ludujući motociklima gradskim ulicama i zbijajući tučnjave sa
suparnicima. Scena je polako potonula krajem šezdesetih, kad je
engleska motociklistička industrija počela gubiti svjetski primat, u
vrijeme kad je Hollywood sa filmovima »The Wild One« i »Easy Rider«
probudio zanimanje za bajkerstvo širom planete.
Ideja
bajkerstva počela se u bivši Jugoslaviji rađati s prikazivanjem filma
»Easy Rider«. Realnih mogućnosti nije bilo, mogućnost nabavke motocikla
bila je minimalna. To je bilo vrijeme, kad su rijetki mogli imati
motocikl istočnoeuropske proizvodnje, a o produktima zapada moglo se
samo sanjati. Do prvih pokušaja organizacije bajkerske supkulture došlo
je u 70-im godinama, u vrijeme filma Mad Max, ali do prave prilike
došlo je tek u vrijeme promjene sistema. Osnivači prvih klubova bili su
ljudi sa dužom motociklističkom prošlošću, neki od njih već su bili
aktivni u zvaničnim klubovima stare države. Tako su npr. krajem godine
1991 neki bivši članovi moto kluba Maribor formirali Bears of Slovenija
MC. Inače, prvi bajkerski klub u Sloveniji, formiran je godine 1989 u
Žiriju – Rolling Bones MC.
